RAZGOVORI s nepoznatim ljudima mogu potaknuti razmišljanje i proširiti vidike, a način na koji postavljamo pitanja može utjecati na to kako nas drugi doživljavaju, pokazuje istraživanje objavljeno u SAGE Publications. Ipak, neke govorne navike mogu ostaviti potpuno suprotan dojam.

Od nepotrebno kompliciranih izraza do rečenica koje mogu zvučati omalovažavajuće, način na koji biramo riječi puno govori o našem odnosu prema drugima. Neke fraze mogu nenamjerno ostaviti dojam da se osoba smatra pametnijom, sposobnijom ili važnijom od svojih sugovornika, piše YourTango.

"Bez uvrede, ali..."

Fraza "bez uvrede, ali" često se koristi kao uvod u komentar za koji osoba već zna da bi mogao povrijediti drugu stranu. Iako zvuči kao pokušaj ublažavanja poruke, najčešće ima suprotan učinak.

Sposobnost prepoznavanja i reguliranja vlastitih emocija povezana je s emocionalnom inteligencijom, a upravo način na koji komuniciramo često pokazuje koliko razumijemo druge. Kada netko započne rečenicu s "bez uvrede", sugovornik to može doživjeti kao najavu kritike ili omalovažavanja.

Autor Louay Safi u knjizi "Leading with Compassion" ističe da ljudi koji pokazuju suosjećanje u komunikaciji stvaraju više povjerenja i poštovanja.

"Preuzimam to na sebe"

Priznati pogrešku i prihvatiti odgovornost može biti znak zrelosti i emocionalne inteligencije. Ipak, sama fraza "preuzimam to na sebe" ponekad može zvučati prazno ako iza nje ne slijedi konkretan postupak.

Umjesto da samo kažemo da prihvaćamo krivnju, bolje je pokazati da razumijemo problem i ponuditi rješenje.

Rečenice poput "Kako možemo najbolje riješiti ovu situaciju?" ili "Evo što ću napraviti da ovo ispravim" često ostavljaju dojam veće odgovornosti i spremnosti na djelovanje.

"Razumijem te"

Rečenica "razumijem te" najčešće se koristi s dobrom namjerom, no u nekim situacijama može zvučati površno. Ako osoba nije doista prošla kroz slično iskustvo ili nije pokazala da je saslušala sugovornika, ta fraza može ostaviti dojam da samo pokušava brzo završiti razgovor.

Lingvist Steven Pinker u knjizi "The Sense of Style" piše da ljudi često koriste izraze automatski, bez razmišljanja o njihovom stvarnom značenju i učinku koji mogu imati na druge.

"Nije me briga"

Fraze kojima želimo pokazati potpunu ravnodušnost mogu zvučati nepristojno, osobito ako ih koristimo kako bismo pokazali da nas tuđe mišljenje ili osjećaji ne zanimaju.

Kada netko kaže da ga nešto "nije briga", sugovornici to mogu doživjeti kao znak nezainteresiranosti ili pokušaj pokazivanja nadmoći. U razgovoru često bolje djeluju izrazi koji jasno pokazuju stav, ali ne umanjuju važnost onoga što druga osoba govori.

"To je nemoguće"

Rečenica "to je nemoguće" ponekad može biti realna procjena situacije, ali u određenom kontekstu može zvučati kao odbijanje novih ideja ili nedostatak spremnosti na pokušaj.

Kada se takav izraz koristi bez objašnjenja, sugovornici ga mogu doživjeti kao zatvaranje rasprave ili obeshrabrivanje drugih. Umjesto toga, otvoreniji pristup može biti pitati što je potrebno da bi se neka ideja ostvarila.

"Da budem iskren"

Iako se često koristi kao bezazlena uvodna fraza, "da budem iskren" može nenamjerno ostaviti dojam da osoba inače nije potpuno iskrena.

Kada netko stalno naglašava vlastitu iskrenost prije iznošenja mišljenja, sugovornici se mogu zapitati zašto je to potrebno naglašavati. U mnogim situacijama dovoljno je jednostavno reći ono što mislimo bez dodatnog uvoda.

"Nema razloga da o tome razgovaramo"

Ova fraza može zvučati kao odbijanje tuđeg mišljenja ili zatvaranje prostora za raspravu. Ljudima koji vole istraživati nove ideje takav način komunikacije može djelovati posebno odbojno.

Znatiželja i spremnost na učenje povezane su s otvorenošću prema novim informacijama, a odbijanje razgovora bez objašnjenja može ostaviti dojam da osoba ne želi čuti drugačiju perspektivu.