RIJEČ je o dnevniku bivšeg kuhara doma u Brezovici Mije Penića, kasnije optuženog za seksualna zlostavljanja maloljetnih štićenika ali i nekih zaposlenica doma.

Zagrebačko Općinsko državno odvjetništvo Brajšu je teretilo da je tijekom policijske kriminalističke obrade zanijekala postojanje i posjedovanje dnevnika koji je naknadno pronađen u njenoj kući. Time je, tvrdilo je tužiteljstvo, otežala dokazivanje u postupku pred sudom i počinila kazneno djelo sprječavanja dokazivanja.

U obrazloženju oslobađajuće presude sutkinja Sanja Mazalin navela je da policijska kriminalistička obrada ne spada u kazneni postupak pred sudom, pa se Brajša ne može proglasiti krivom za ono što joj tužiteljstvo stavlja na teret.

Dodala je da je državno odvjetništvo u optužnici navelo niz nepreciznih i nejasnih opisa te da iz spisa proizlazi kako je u sporno vrijeme Brajša bila u svojstvu osumnjičenika, a prema zakonu u tom slučaju može sama odlučiti hoće li i u kojoj mjeri surađivati s policijom i uopće sudjelovati u postupku.

Brajšin odvjetnik Silvije Degen izjavio je da je ovakva presuda velika zadovoljština njegovoj branjenici te podsjetio da je riječ o ženi koja je kroz višegodišnji humanitarni rad zadužila "dvije do tri tisuće djece".

On je u završnoj riječi ustvrdio da joj je dnevnik podmetnut za vrijeme pretrage ili prije, a upozorio je i da je pretraga njene kuće bila nezakonita, kao i sudski nalog temeljem kojeg je kuća pretražena.