PROŠLA su vremena kad se o automobilima razgovaralo u okviru dizajna i performansi. Sada su bitne neke druge stvari, a posebno karakteristike infotainmenta.

Interijer automobila kod kupaca još uvijek prolazi bez digitalnog kokpita, ali malo tko je spreman preskočiti stavku infotainmenta sa što većim središnjim zaslonom. Tu su osim veličine bitna i rezolucija te, dakako, brzina rada operativnog sustava. 

Infotainmenti kakve danas poznajemo u ponudi su tek nešto dulje od desetljeća. Međutim, prvi automobil koji je imao svojevrsni infotainment sa zaslonom osjetljivim na dodir predstavljen je puno ranije. Bio je to Buick Riviera iz 1986. godine, a sustav se zvao Graphic Control Center (GCC).

Naravno, radi se o potpuno drugačijoj konstrukciji s katodnom cijevi (CRT), gdje je korisnik imao na raspolaganju zaslon dimenzija oko 10 x 7.5 cm. Crno-zelenim zaslonom upravljalo se doista na dodir, a sustav je u memoriji imao 32.000 riječi i pritom nudio sve moguće informacije vezane za putovanje. Putem istog zaslona se upravljalo i klimatizacijom, a bio je uključen čak i grafički prikaz ventilatora. I ne samo to, ako biste povećali brzinu ventilatora, on bi se i brže zavrtio. 

Nadalje, za integrirani audiosustav nudilo se također zanimljivo sučelje, pa čak i zaslon s klasičnim equalizerom za podešavanje zvuka. 

Međutim, ono što najviše veseli je da je odziv ovog sustava bolji i od nekih današnjih infotainmenta. Nema sumnje, ovaj sustav je bio ispred svog vremena, ali ga korisnici na koncu ipak nisu prihvatili. Stoga je neslavno završio povlačenjem iz ponude. To se dogodilo daleke 1990. godine.